Godine 1999. u sjevernom dijelu planinskog niza osnovan je Nacionalni park Sjeverni Velebit (109 km2), s najvišim vrhovima preko 1600 m - Veliki Zavižan, Gromovača, Vratarski kuk. Unutar granica Nacionalnog parka našla su se i područja pod posebnom zaštitom. Najvrjednija su dva hrvatska stroga rezervata - Rožanski i Hajdučki kukovi kao osobiti geomorfološki fenomeni, a nešto sjevernije i Velebitski botanički vrt (osnovan 1967. g.), s okolnim botaničkim rezervatom. Još sjevernije je botanički rezervat Visibaba s nalazištem hrvatske sibireje (Sibirea altaiensis ssp. croatica) i šumski rezervat Borov vrh s odlično očuvanim autohtonim vrstama crnog bora (Pinus nigra). Na jugoistočnoj granici Park se ­približava specijalnom rezervatu šumske vegetacije - Štirovači, nekad prvom nacionalnom parku na ovim prostorima.
Prirodne znamenitosti Velebita upotpunjuju još i znanstveno i ­turistički vrijedni speleološki ­objekti u Hrvatskoj - Cerovačke pećine (južni Velebit) i Lukina jama (sjeverni Velebit) te mnoge manje spilje i jame, kao i niz značajnih geomorfoloških (Kiza, Tulove grede, kuk Stapina itd.) i hidroloških objekata (vrelo i tok Zrmanje itd.).

Od svoga osnutka Javna ustanova "Nacionalni park Sjeverni Velebit" radi na izdavanju informativnog i edukativnog materijala o Parku, a u digitalnom obliku možete ih preuzeti sa ove poveznice:

https://np-sjeverni-velebit.hr/www/hr/uprava/publikacije.